Odrednice aktualne fiskalne i monetarne politike
Fiskalna politika važan je, ali nedovoljno iskorišten instrument ekonomske politike, što se uglavnom odnosi rashodnu stranu proračuna.
Prihodna strana proračuna pokazatelj je snage gospodarstva. Ukupni prihodi državnog proračuna u 2005. godini iznosili su 85,5 milijardi kuna, od čega se 50,5 milijardi odnosilo na poreze dok su 31,5 milijardi činili socijalni doprinosi. Porezni sustav Hrvatske potrošno je orijentiran. U ukupnim poreznim prihodima dominira PDV s 62% dok na trošarine otpada 16% poreznih prihoda. U prihodima od izravnih poreza dominiraju porez na dohodak na koji otpada 6% ukupnih poreznih prihoda te porez na dobit kojim se prikupi 8% ukupnih poreznih prihoda. Glavne značajke, ujedno i razlozi uvođenja potrošno orijentiranog poreznog sustava su sljedeće:
(1) Potrošno orijentiran porezni sustav odlikuje jednostavnost ubiranja poreza koja proizlazi iz manjeg broja poreznih obveznika u odnosu na dohodovno orijentirane porezne sustave.
(2) Oporezivanjem potrošnje obuhvaća se dio ekonomske snage koji izravnim porezima ne bi mogao biti obuhvaćen. Riječ je o prihodima generiranim u sferi sive ekonomije koje nije moguće obuhvatiti izravnim porezima.
Ipak, dominacija neizravnih poreznih oblika u poreznom sustavu ujedno je indikator koji upućuje na (nisku) razinu gospodarske aktivnosti. Usporedbe radi, u praksi razvijenih zemalja prihodi od poreza na dohodak i poreza na dobit dostižu i do 45% ukupnih prihoda središnje države.
Postojeći sustav oporezivanja dohotka negativno utječe na konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Riječ je o zamršenom sustavu koji uz visoke troškove poreznih obveza potiče izbjegavanje poreza, što dodatno smanjuje ionako male prihode koje ovaj porezni oblik donosi. Visoka granična porezna stopa na dohodak od 45% daleko je veća od svjetskog prosjeka od 33%, što dodatno pridonosi smanjenju konkurentnosti sustava.
Unatoč čestim kritikama, porezni sustav oporezivanja dobiti može se ocijeniti izuzetno konkurentnim. Uporište ovoj tezi je studija Ekonomskog instituta "Efektivno porezno opterećenje trgovačkih društava u RH". Rezultati pokazuju da se Hrvatska, s obzirom na granično i efektivno prosječno porezno opterećenje, nalazi daleko ispod prosjeka bilo izabranih članica EU ili drugih razvijenih zemalja. S poreznog stajališta, tretman svih vrsta ulaganja u Hrvatskoj je ili najpovoljniji ili među najboljima. Sa stajališta poreznog tretmana, financiranje investicija zaduživanjem povoljnije je od financiranja iz zadržane dobiti ili financiranja novom vlasničkom glavnicom.
Postoje nelogičnosti poreznog sustava u području oporezivanja dobiti. - Dobitak od dividendi porezno je tretiran dok se porezno još uvijek ne tretira dobitak od kamata niti kapitalna dobit (npr. porast vrijednosti dionica).
Porezni poticaji koji se odnose na područja od posebne državne skrbi, brdsko planinska područja, grad Vukovar i slobodne zone važan su instrument u izgradnji konkurentnosti poreznog sustava.
Analiza poreznog sustava ukazala je na njegove glavne slabosti: (1) Previsoki porezi na rad, (2) Zamršena porezna struktura, (3) Poštivanje poreznih propisa iziskuje visoke troškove, (4) Progresivnost se gubi kroz oslobođenja (5) Sadašnji sustav oporezivanja potiče kapitalno intenzivne investicije.
Brojni odbici, izuzeća i oslobođenja glavni su čimbenik postojanja zamršene porezne strukture i smanjene progresivnosti poreznog sustava. Povećanje osobnog odbitka i ukidanje svih ostalih oblika olakšica nameće se kao rješenje obaju navedenih problema.
Proračunski rashodi. Prema funkcijskoj klasifikaciji, u rashodima proračuna za 2005. godinu dominiraju sektori zdravstva (14,7) i socijalne zaštite (42,2%) te općih javne usluge (10,4%). Rashodi za obrazovanje stagniraju. Problem rashodne strane proračuna je u njenom permanentno nerazvojnom karakteru. Pri tom u strukturi subvencija pretežu one za HŽ, brodogradnju i poljoprivredu dok su subvencije ostalim sektorima neznatne. Udio naknada zaposlenima trajno prelazi 25% u ukupnim proračunskim rashodima. Plaće zaposlenih u javnim službama jedna su od glavnih stavki proračuna.
Mirovinski sustav. Izdvajanja u mirovinski sustav još uvijek premašuju 10% BDP-a što dovodi u pitanje uspjeh mirovinske reforme iz 2002. kao i opstojnost mirovinskog sustava na bazi kapitalizirane štednje. Problem izdvajanja za buduće generacije umirovljenika dodatno se aktualizira ukoliko se uzmu u obzir demografske projekcije obilježene niskim stopama nataliteta, povećanjem indeksa ovisnosti graničnih skupina te starenjem stanovništva u sljedećim desetljećima. Potreba izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju u smjeru povećanja doprinosa kao i daljnje produljenje radnog vijeka postaje sve aktualnija.
Proračunski deficit posljedica je neusklađenosti proračunskih prihoda i rashoda prisutne u svim godinama nakon 1998. i uvođenja PDV-a. Rashodnu stranu proračuna, opterećenu velikim izdacima nije moguće do kraja financirati prihodima od poreza i socijalnih doprinosa. Razmjeri ovog problema djelomično su umanjeni prihodima od privatizacije velikih gospodarskih subjekata. S obzirom na dinamiku privatizacijskog procesa, do kraja desetljeća ovi dodatni izvori prihoda bit će u najvećoj mjeri iskorišteni. Ukoliko izostane snažniji gospodarski rast, zasnovan prije svega na investicijskoj potrošnji, problem deficita proračuna bit će dodatno izražen, što je u suprotnosti s obvezama budućih članica EMU-a u sklopu Sporazuma iz Maastrichta. Smanjenje proračunskog deficita, prije svega putem smanjenja javnih rashoda, je jedan od važnijih izazova.
«Parafiskalni nameti» (pristojbe i naknade) te ostali porezni prihodi po posebnim propisima, iako nedvojbeno izdašni, čimbenik su smanjenja konkurentnosti poreznog sustava. Brojnost ovakvih "skrivenih nameta" (identificirana su 82), njihova regresivnost i netransparentnost negativno djeluju na ukupnu ocjenu poreznog sustava. Osim toga, smetnja su i opterećenje izravnim domaćim i inozemnim investitorima. Primjerice, naknada za Zbrinjavanje opasnog otpada 2006. u odnosu na 2005. porasla je za 476%.
Monetarna politika
Najveći uspjeh Hrvatske narodne banke još od vremena Antiinflacijskog programa je postizanje i održavanje stabilnosti opće razine cijena. Niske stope inflacije postignute polovicom devedesetih ključni su čimbenik održanja makroekonomske stabilnosti u posljednjih deset godina. Cijenu niske inflacije HNB plaća monetarnim restrikcijama i sidrom deviznog tečaja. Važno je istaći kako je stabilnost cijena postignuta «neekonomskim mjerama». Opasnost ovakve politike je visoka stopa vanjskog zaduživanja i visoka stopu nezaposlenosti, te uništavanje domaće izvozne industrije, te stavljanje uvoznika u povoljniji konkurentski položaj. Ovakva politika s druge strane razvila je trgovinu i financijske institucije.
Monetarne mjere. U svojim nastojanjima održavanja niske stope inflacije Hrvatska narodna banka u posljednjih nekoliko godina najveću opasnost vidi u kreditnoj ekspanziji poslovnih banaka. Dodatan problem proizlazi iz činjenice da izvore svoje kreditne aktivnosti banke pronalaze u inozemstvu, što aktualizira i problem rasta vanjskog duga i stvaranja vanjske neravnoteže. Zbog toga se monetarna politika središnje banke u posljednjih nekoliko godina može ocijeniti izuzetno restriktivnom. Tome najbolje svjedoči razvoj njezinog instrumentarija, koji u posljednje vrijeme, svojim obuhvatom i snagom (obvezna pričuva (17%), granična obvezna pričuva (55%), posebna obvezna pričuva (55%), minimalno potrebna devizna potraživanja (32%), obvezni blagajnički zapisi (50%)) poprima sve rigidniji karakter.
Nastojanja središnje banke da zauzda daljnji rast inozemnog duga poslovnih banaka, ujedno i njihovu kreditnu aktivnost u najvećoj mjeri se odražavaju na stanje u poslovnom sektoru. Banke na restriktivne mjere i smanjenje likvidnosti odgovaraju preusmjeravanjem dijela plasmana sa sektora poduzeća na sektor stanovništva koji slovi kao „najbolji dužnik“. U situaciji u kojoj svi dužnici strepe od rasta kamatnih stopa, poduzeća koja investicijsku aktivnost financiraju isključivo zaduživanjem, nailaze i na poteškoće s likvidnošću.